Festival suvremenog plesa i novog cirkusa 2022

Četvero akrobata suočavaju se s ishodom susreta. Ponekad igraju jedan protiv drugog, ponekad igraju zajedno. Izbori zahtijevaju žrtvovanje njihove časti. Oni streme ka ciljevima i prihvaćaju poraz. Ponovno, kao bezbroj puta do sada, pogled je uprt u tebe. U tvojoj glavi odzvanja misao: koji će sada biti rezultat izazova? Promatraj. Predvidi. Reagiraj. Bezbroj puta, iznova i iznova, ali svaki put drugačije. Kroz izazov uviđaš istinu i ponovo upoznaješ sebe. Misli te vode van okvira prisutnosti i dovode do nestajanja smisla. Još jednom snažnom voljom zidaš kule u oblacima i još jednom one se urušavaju ispred tebe. I onda ponovo, kao bezbroj puta do sada, ti si pogleda uprtog u sebe. 

Discipline: partnerska/zračna akrobatika

Koncept i izvedba : Danka Sekulović, Hristina Šormaz, Jelena Kalaica, Nemanja Jovanović

Stručni suradnici : Aleksandre Frey, Špela Vodeb, Nikola Mijatović

Glazba: Nikola Mijatović

Dizajn svjetla: Ana Pinter

Tehničari za svjetlo i zvuk: Milan Manić i Nikola Mijatović

Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=zOu52564HaM

Koprodukcija: Un loup pour l’homme, Cirkorama, Cirkusfera

Podrška: CirkoБalkana, Teatroskop – Southeastern European Network for Performing Arts, Institut français à Paris, Institut français de Croatie, Institute français de Serbie, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, Bitef teatar, Bitef festival, KC Magacin, Cirkuska rezidencijalna mreža (od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba)

Un loup pour l’homme, Cirkorama i Cirkusfera su, nakon uspješne suradnje u 2019. godini kroz projekt Ride and Camp, odlučili nastaviti suradnju kroz rad na predstavi, projektu kroz koji ohrabruju i podržavaju umjetnike iz Hrvatske i Srbije da nastave koračanje ka profesionalnoj cirkuskoj karijeri. Odlučili su da umjetničke okolnosti radije iskoriste u svoju korist, nego da podlegnu njihovim nedostacima. Prihvaćajući kulturno okruženje posvetili su se kretivnom procesu.

Uz potporu Teatroskopa, programa koji su pokrenuli francusko Ministarstvo Europe i vanjskih poslova, Francusko ministarstvo kulture i Institut français Paris.FF

Sva naša iskustva od rođenja pa nadalje, kao i ona koja nasljeđujemo, upisana su i pohranjena u tijelo, um i duh. Naše bivanje u sadašnjosti, naša percepcija sebe i okoline, odabir djelovanja kroz akcije i reakcije pa tako i naš pokret, naš vlastiti ples, odraz je svega doživljenog u osobnoj ili zajedničkoj povijesti. Parte Parte plesni je duet koji sagledava prostor koji se rastvara i uspostavlja između dva svijeta; onog kojeg doživljavamo ovdje i sada te onog koji je oblikovao nas i naša tijela mimo naše pažnje i svijesti.

Koreografija i izvedba: Petra Chelfi i Petra Valentić
Scenografija i kostimi: Zdravka Ivandija Kirigin
Glazba: Miro Manojlović
Oblikovanje svjetla: Anton Modrušan
Fotografija: Jelena Janković
Grafičko oblikovanje: Martina Granić
Producentica: Petra Glad Mažar
Produkcija: Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Mediteranski plesni centar
Uz potporu: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova
Zahvala: Zagrebački plesni centar, Ivana Pavlović, Andreja Jandrić, Filip Beatović, Matea Bilosnić, Nina Križan, Sintija Kučić, Rozalija Alexander
Premijera: 9. srpnja 2021.

Petra Chelfi bila je članica ZPA 2009. – 2018. U 2016. dodijeljena joj je Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju plesačicu s predstavom SPONE. Djeluje na polju pedagogije u plesu i jogi. Nakon dugog djelovanja unutar Zagrebačkog plesnog ansambla, osnovala je KOMPAKT - obrt za poduku i savjetovanje gdje uspješno kombinira jogu, ples i kazalište s psihologijom.

Petra Valentić diplomirala je na CODARTS, 2009. 2012. postaje članicom Zagrebačkog plesnog ansambla, 2014. nominirana je za najbolju plesačicu u predstavi Anything. 2017. postaje predsjednicom Udruge profesionalnih plesnih umjetnika PULS. 2020. postaje voditeljicom plesnog programa u Zagrebačkom plesnom centru na godinu dana.

Moja babusja ne poznaje izraz biopower novi je projekt autora Nastasje Štefanić Kralj i Matije Kralja Štefanića nastao kao reakcija na rusku invaziju Ukrajine, a vezuje se na ukrajinsko porijeklo autorice, prije svega činjenicu da njena baka i dalje, za čitavo vrijeme trajanja rata, živi u Berdyansku u Ukrajini, pod ruskom okupacijom. Kako i sam naslov projekta sugerira, autori u projektu kombiniraju iskustveni pristup sa teorijskim uvidima stvarajući intimistički solo koji se odmiče od direktnog političkog agitiranja, ali na drugi način direktno i otvoreno progovara o „ideji” rata. Njene rodbinske veze s Ukrajinom tako postaju okvir tematiziranja puno širih pitanja o prirodi ljudske egzistencije u svijetu u kojem je ratno stanje „normalno”, permanentno stanje.

Autorski tim / Ideja i koncept: Nastasja Štefanić Kralj i Matija Kralj Štefanić
Koreografija i izvedba: Nastasja Štefanić Kralj
Dramaturgija: Jasna Jasna Žmak
Tekst: Matija Kralj Štefanić i Jasna Jasna Žmak
Dizajn svjetla: Anton Modrušan
Produkcija: Tena Bošnjaković
Dizajn plakata: Paula Šantić

Nastasja Štefanić Kralj plesna je umjetnica i glazbenica te plesna i glazbena pedagoginja. Završila je preddiplomski i diplomski studij viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Spada i u prvu generaciju studenata suvremenog plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je u lipnju 2016. godine završila preddiplomski studij, smjer plesač suvremenog plesa. Osim što se bavi autorskim radom, Nastasja redovito surađuje s domaćim i stranim plesnim umjetnicima. Njezini autorski radovi prikazani su na nekolicini festivala u Hrvatskoj i inozemstvu (Echo Echo Dance Festival (UK), L1danceFest (Mađarska), Periskop (Hrvatska), Bazaar Festival (Češka), Monoplay (Hrvatska), Perforacije (Hrvatska), Tjedan suvremenog Plesa (Hrvatska), Soundance festival (Njemačka), Albanian Dance Meeting (Albanija), Suffolk Shorts Film Festival (UK), Split Film Festival (Hrvatska), Athens Video Dance Project (Grčka). Nastasja je dobitnica brojnih nagrada i stipendija, između ostalog i Rektorove nagrade za koreografiju Cadenza per 6. Radi kao umjetnička asistentica pri Odsjeku glume te kao vanjska suradnica pri Odsjeku plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Matija Kralj vizualni je  umjetnik i režiser čiji se rad fokusira na eksperimentalni i dokumentarni film. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku kiparstva te na Odsjeku animiranog filma i novih medija. Čitav autorov opus radova prožet je temom politike prostora na direktan ili indirektan način, a unazad 12 godina Matija Kralj svoje radove aktivno izlaže po zagrebačkim i inozemnim galerijama i događanjima (Galerija Nova, Galerija Miroslav Kraljević, Pogon Jedinstvo, Supplement Art Gallery, University of Aegean, ETH Zurich, Crvena Sarajevo, Goethe-Institut Ankara, Humboldt-Universität zu Berlin, AKTO festival itd.). S Jelenom Pašić osnovao je i organizirao projekt Kulturni Lift, a njegove fotografije mogle su se pronaći u raznim časopisima poput Život umjetnosti (101.izdanje) – naslovna, Funambulist, TAZ.de, Vizkultura, Outsider magazine, Arhitektov Bilten i Libela.

Izvedba Spontaneously Vulnerable Experience (SVE) solo je putovanje na sceni tijekom kojeg Lucija Romanova izvlači inspiraciju iz istine postojanja i potencijala trenutka.
Autorica i izvođačica: Lucija Romanova

Lucija Romanova je rođena u Zagrebu. Završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić, nakon čega upisuje Academy for Theatre and Dance u Amsterdamu gdje je diplomirala 2018. Tijekom studija surađuje s koreografima poput Liat Tamare Waysbort (ex Batsheva dance company), Julia Cesara Iglesiasa Ungoa (ex Ultima Vez), Milana Tomasika (Les Slovaks), Roser Lopez Espinose. Nakon Amsterdama odlazi u London gdje surađuje s Jasmin Vardimon Company, Tribe company, Lila Dance Company, The Waldorf Project, Kennedy Junior Muntanga Dance Theatre, a u SAD-u s Vim Vigor Dance Company (New York). Prvi autorski solo Spontaneously Vulnerable Experience stvara tijekom 2020. i 2021. u Hrvatskoj.  U 2021. surađuje s kompanijom BODHI PROJECT i koreografima poput Adrienne Hod, Reut Shemesh, Paul Blackman & Christine Gouzelis (Juxsta) i Jan Lauwers. U 2022. u suradnji s britanskim skladateljem Alexom Patonom kreira koncertno plesni performans Broken Hip and The Unbreakable Spirit, s kojim je još uvijek na turneji. Predavala je kao gostujuća predavačica na Beogradskom Institutu za Umetničku Igru, Ljubljanskoj Akademiji za ples te u Zagrebačkom Plesnom Centru, na poznatom plesnom festivalu Deltebre Dansa u Španjolskoj. a u Londonu u plesnim centrima TripSpace i House Of Mass.

Inspirirana vizionarskom dramom Jeana Giraudouxa „Luđakinja iz Chaillota”, Obaveza postavlja jednu usamljenu ženu protiv masovnog zla. Naša je junakinja utjelovljenje nevinosti: krhka, naopaka, djetinjasta, čista. Ona čini sve što je moguće ne bi li pobjegla vanjskoj sili koja je počinje progoniti, rušeći polako ali sigurno dijelove svijeta koji je sebi stvorila i u kojem je dotad sretno živjela. Bori se s neumoljivom silom bez ijedne izgovorene riječi – pokret je njen jezik i njeno oružje. Sukob je to koji se s vanjskog plana prenosi i na unutarnji ljudski život. Obaveza je neverbalna fantazija koja rabi klauniranje, ples, pokret i manipulaciju predmetima u maniri novog cirkusa. Alegorija je to stvarnog sukoba koji pritišće čitav ljudski život. „Vidite i sami – ništa lakše! Sve što je bilo potrebno da bi ovo svjetsko ludilo slomilo svoje očnjake bila je samo jedna razumna žena.” (Iz „Luđakinje iz Chaillota”)

Predstava Obaveza autorski je projekt Lee Delong i Nikoline Majdak
Produkcija: Cirk Pozor
Redateljica: Lee Delong
Izvodi: Nikolina Majdak
Glazba: Lucija Stanojević
Čovjek u odijelu: Mario Miličić
Dizajn svjetla: Andrija Santro
Dizajn plakata i vizuala: Jasmina Dupalo
Fotograf: Ivan Marenić
Premijera: 28.5.2021.

Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i nastala je uz programsku podršku KUC Travno.
Posebna zahvala Gradskoj četvrti Trešnjevka – jug Grada Zagreba (i MO Knežija), te Gradu Hvaru i udruzi Platforma na ustupljenim prostorima za rad.

Obaveza je autorski rad francuske glumice i redateljice Lee Delong i glumice Nikoline Majdak, nastao kao kruna njihove desetogodišnje suradnje i njegovanja i razvoja klaunske tehnike i poetike u umjetničkom izrazu, te još jedan doprinos razvoju novog stila na domaćoj kazališnoj i umjetničkoj sceni. Od prvog susreta, 2008. godine na Zlarinu na glumačkoj radionici na koju je došla na poziv Leona Lučeva, Nikolina Majdak započinje svoj put istraživanja neiscrpnog polja umjetnosti klaun(ov)a i fizičkog kazališta s Lee Delong kao učiteljicom i mentoricom. Njihov se rad kasnije pretočio u mnoge predstave i projekte (Slavuj, Dvije i pol sestre, Noć živih klaunova, Feydeau-re-mi Triko cirkus teatra, Crna Petra Kazališta Mala scena i Triko cirkus teatra itd.), od kojih su neke igrale na mnogim međunarodnim festivalima (Meksiko, Slovačka, Francuska, Belgija, itd).

Plesni projekt Nevidljivi (ples) zamišljen je za desetak izvođača. S obzirom na kontinuirano redefiniranje prostora suvremene plesne izvedbe radi produkcijskih i epidemioloških uvjeta današnjeg svijeta, želja mi je plesnu izvedbu potpuno umetnuti u svakodnevni život gradske jezgre, stvoriti načine da ples postoji, ali da od strane gledatelja treba biti „slučajno” otkriven, primijećen i praćen unutar svakodnevne vibracije urbanih prostora. Ovakva izvedba postavlja pitanje o samoj sebi: što je sve nužno da živu izvedbu suvremenog plesa još uvijek nazivamo izvedbom, te kako se suvremeni ples može uplesti u kretanje grada. Mapiranje kvarta, detektiranje kretanja ljudi, kreiranje osobnih i kolektivnih sistema komukacije kroz koreografski jezik u sprezi sa svakodnevnom pulsacijom kvarta i publikom u izvedbi osnovne su faze ovog site specific procesa rada. Nevidljivi (ples) postavlja, pomalo i utopističko, pitanje koliko malo odnosno koliko puno treba da ples postane vidljiv.

Autorica i koreografkinja: Irma Omerzo

Izvođačice: Ariana Prpić, Una Štlcar Furač, Ema Crnić, Anđela Bugarija, Tea Hlušička i Viktoria Bubalo

Kompozitor i muzičar: Stanko Kovačić

Dramaturginja: Jasna Jasna Žmak

Kostimografkinja: Zdravka Ivandija

Produkcija: MARMOT

Irma Omerzo, koreografkinja suvremenog plesa i Feldenkrais pedagog, rođena je 1969 u Zagrebu. Plesno obrazovanje i dugogodišnju plesačku karijeru stječe u Francuskoj. U Zagrebu 2001. osniva umjetničku organizaciju MARMOT. Autorica je nerijetko međunarodno prepoznatih cjelovečernjih plesnih predstava Mi-Nous, Meni ti to nije baš..., Euro vizija, Kratki program br.1, Foto-plession, Treći kratki program – Trisolistice, Odijelo ne čini čovjeka, Vizita, Ništa, Tehnika, Meteo, Do kosti, U hodu, Razlikovanja, Opna, Spektakl, Nevidljivi (ples) te nekoliko plesnih filmova: Plesati sa…, Sivo, Trisolistice, U našem gradu, Zašto volim ples?, Meteo. Potpisuje i kraće plesne instalacije za nekazališne prostore, performanse, sociološka istraživanja vezana uz ples, programaciju plesnih filmova, te suradnje s likovnim umjetnicima, performerima, kazališnim i filmskim redateljima. Dobitnica je strukovne nagrade Udruge plesnih umjetnika Hrvatske 2011. za koreografski i pedagoški rad, za zalaganje s ciljem poboljšanja statusa suvremenog plesa i plesača, a povodom desetogodišnjice djelovanja umjetničke organizacije MARMOT. Od osnivanja Studija plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2013. Godine redovito drži nastavu koreografije, Feldenkrais metode te izvedbenih radionica.

Predstava Transformeri polazi od ideje transformativnoga tijela nalazeći vokabular kojim se na razini tjelesne ekspresije, uključujući pokret, mimiku i glas, uspostavlja komunikacija između dvaju entiteta. Transformativno tijelo jest tijelo u stalnoj mijeni koje se mijenja vođeno unutarnjim impulsima, ali i potaknuto podražajima izvana, svojim mijenama utječući i na promjenu okoline, prostora i drugih tijela koja se zatiču u njegovoj blizini. U duetu Transformeri istražuje se kako dva tijela, dva ne do kraja definirana entiteta, tijekom susreta preobražavaju jedno drugo, ostaju li transformacijski procesi zasebni ili su zbog međudjelovanja nužno dijeljeni, zrcale li se pojedinačni entiteti jedno u drugome ili se susretom promijenjeni međusobno udaljavaju. Možemo li se doista dokraja pojmiti? Kako tijelom i osjetilnošću razumijevati potrebe i htijenja drugoga tijela? Može li se tijelom komunicirati ono što jeziku izmiče?

Autori i izvodači: Ida Jolić i Marin Lemić

Oblikovanje svjetla: Marino Frankola

Oblikovanje zvuka i odabir glazbe: Luka Gamulin

Fotografija: Iva Korenčić

Grafičko oblikovanje: Iva Leustek

Producent: Ivan Mrđen

Projekt je podržan sredstvima Ministarstva kulture i realiziran u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom unutar programa Koreospektar.

Ida Jolić (1989, Zagreb) 2011. godine upisuje plesnu edukaciju u Tanzfabriku u Berlinu gdje se educira u području suvremenog plesa s međunarodnim pedagozima i koreografima. 2015. godine upisuje nastavnički smjer na odsjeku suvremenog plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje uspješno stječe zvanje nastavnika suvremenog plesa. 2019. godine koreografira i izvodi plesnu predstavu Transformers s koautorom Marinom Lemićem za koju dobiva nagrade strukovnih udruga za najbolju pojedinačnu izvedbu i najbolju koreografiju. Od 2018. radi kao umjetnička asistentica na odsjeku plesa pri Akademiji dramske umjetnosti, a od 2020. kao vanjski suradnik i predavač na kolegiju Suvremena plesna tehnika. Od 2019. članica je ansambla Studio za suvremeni ples.

Marin Lemić (1986, Zadar) Krajem 2008. godine upisuje plesnu akademiju u Amsterdamu (Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten-de Theaterschool) gdje je 2011. godine diplomirao na odsjeku suvremenog plesa. Od 2012. do 2016. godine radi u državnim nacionalnim kazalištima Oldenburg (Staatstheater Oldenburg) i Mainz (Staatstheater Mainz) kao dio suvremene plesne kompanije surađujući s različitim koreografima poput Ann Van den Broek, Sharon Eyal, Club Guy i Roni, Alessandra Corti i Felix Berner. Trenutačno radi kao izvođač i autor na raznim plesnim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu koreografa poput Matije Ferlina, Adrienn Hod, Zrinke Lukčec-Kiko, Marjane Krajač, Jasne Čižmek-Tarbuk, Michaela Langeneckerta, Cocoon Dance. Godine 2019. autorski projekt Transformers dobiva strukovnu nagradu za najbolju koreografiju (Ida Jolić i Marin Lemić), a 2020. godine dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju izvedbu u predstavi Transformers.

Konstrukt je istraživački rad koji se bavi pogledom na umjetnost suvremenog cirkusa iz perspektive arhitektonskog projektiranja. Projekt polazi iz kritične analize i refleksije na pravila zračnih cirkuskih disciplina. Dekonstrukcijom i analizom tih elemenata (trapeza, obruča, užeta, svile) cilj je proniknuti u osnovne postavke njihovog dizajna i redizajnirati ih s naglaskom na fragilnost, kao referencu na rizik koji je tradicionalno prisutan u cirkusu od njegovog začetka. Paradoks instalacije koja se ruši ujedno je i metafora za nepredvidive životne situacije, podsjetnik na misao o tome da je mali pomak dovoljan za velike promjene, i na pitanje koliko kontrole zaista imamo nad okolnostima koje na nas utječu.

Autorica i izvođačica: Dora Komenda
Produkcija: Cirkus Kolektiv

Dora Komenda arhitektica je i cirkuska umjetnica iz Splita. Paralelno s diplomom na arhitektonskom fakultetu 2014. otkriva cirkus u udruzi Cirkus Kolektiv, u kojoj je umjetnička suvoditeljica od 2018. Iza sebe ima nekoliko grupnih i samostalnih predstava i performansa suvremenog cirkusa, interdisciplinarnih projekata i izložbi, koje su izvođene u Hrvatskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Belgiji i Meksiku. Aktivna je u obje profesije istodobno, a u recentnim radovima teži spajanju ove dvije discipline u nove izvedbene radove.

Cirkuska rezidencijalna mreža program je potpore razvoja regionalne cirkuske scene, a u 2021. realiziraju je udruge Cirkus Kolektiv i ROOM 100 iz Splita, Cirkorama iz Zagreba, Prostor Plus iz Rijeke, Čarobnjakov šešir iz Pule i K.V.A.R.K. iz Križevaca kao dio projekta Nacionalne cirkuske platforme koja se provodi uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova, a sufinancirana je i sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Društvo umjetnika suvremenog cirkusa je novoosnovana udruga koja okuplja umjetnike_ce i radnike_ce u području suvremenog cirkusa i ulične umjetnosti. Udruga je osnovana s ciljem afirmacije i razvoja ove vrste izvedbene umjetnosti u Hrvatskoj kroz poboljšanje uvjeta rada i profesionalizaciju cirkuskog umjetničkog sektora i priznavanje cirkusa kao područja umjetničkog stvaralaštva. Dora Komenda i Nikola Mijatović, članovi Upravnog odbora Društva, predstavit će vam rad udruge od njenog osnivanja do danas i približiti vam kako postati član društva. O samom pozivu za prijavu novih članova možete već pročitati ovdje.

U sklopu Clubture-HR programske razmjene i suradnje u 2022. godini, nastavlja se realizacija turneje projekta Cirkus je izvedbena umjetnost svuda osim u Hrvatskoj. Drugi je po redu grad Rijeka, gdje će se u sklopu festivala Periskop ovaj rad predstaviti publici i ujedno ostvariti suradnja s lokalnim cirkuskim umjetnicima. 

Projekt udruge Cirkorama tematizira status suvremenog cirkusa u Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europe, postavljajući monumentalnu scenografiju od papira kao dominantnu formu u prazan prostor. Osim što služi kao jedinstvena kulisa – pozornica cirkuskim umjetnicima za njihovu izvedbu – scenografija služi i kao eksponat, odnosno umjetnička instalacija otvorena za publiku i razgledavanje. Sastavljena od časopisa, novina, letaka, programa, plakata i ostalih propagandnih materijala čiji je sadržaj isključivo cirkuske tematike iz osobne kolekcije autora, instalacija/scenografija ima oblik kule od papira čiji unutarnji izgled podsjeća na krug cirkuskog šatora.

Autorski tim: Nikola Mijatović i Maxime Weinmann

Produkcija: Cirkorama

Fakiri je dokumentarac koji otkriva svijet fakira u Španjolskoj. Portret prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nekolicine privilegiranih koji su doživjeli ostvarenje svojih dječjih snova: da mogu živjeti kao fakiri. Spektakl u kojem kontrola tijela i uma omogućuje fakirima da rade nezamislive stvari. Film Fakiri bavi se umijećem samokontrole i samoizazivanja, koje će postojati zauvijek. Trailer možete pogledati ovdje.

Kino Cirkus dio je projekta Nacionalne cirkuske platforme koji se provodi uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova. Programom Kina Cirkus koordinira ROOM 100 kolektiv iz Splita, a projekcije se održavaju u Križevcima, Puli, Rijeci, Samoboru, Splitu i Zagrebu. 

Plesna radionica Ekspresionist namijenjena je  plesačima_cama koji_e vole pokret i onima koji_e žele rasti u izdržljivosti, izražaju i fokusu.  Radionica počinje artikulacijom i diobom tijela na mikro dijelove, što otvara prostor za obnovu i reprogramiranje tjelesnog sustava. Gradimo se ispočetka. Novi poredak misli i nova artikulacija kretanja daje širok izbor pokreta i ponovno uspostavljeno tijelo. Tijelo je u ovom trenutku spremno naučiti i istražiti niz koreografiranih fraza koje se temelje na ovoj praksi. Glas kao dodatan poticaj je dobrodošao.  Pri učenju zadanih sekvenci Lucija izbjegava kopiranje pokreta i nastoji se usredotočiti na doživljavanje i proživljavanje pokreta u trenutku i iznutra. To je prostor u kojem se pomiču mentalne i fizicke granice i u kojem kreće poigravanje s teksturama koje će u nastavku radionice poslužiti za daljne izazove. Drugi dio radionice poprima oblik igre s karakteristikama pokreta, prenaglašavajući i umanjujući ih kako kroz tijelo tako i kroz glas i tekst u kojem se spaja tjelesna virtuoznost s vrlo detaljnom ekspresijom mentalnih stanja i emocija. Potraga je to za dijalogom i harmonijom između svih razina postojanja.

Lucija Romanova rođena  je u Zagrebu. Završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić, nakon čega upisuje Academy for Theatre and Dance u Amsterdamu gdje je diplomirala 2018. Tijekom studija surađuje s koreografima poput Liata Tamara Waysborta (ex Batsheva dance company), Julia Cesara Iglesiasa Ungoa (ex Ultima Vez), Milana Tomasika (Les Slovaks), Rosera Lopez Espinose. Nakon Amsterdama odlazi u London gdje surađuje s Jasmin Vardimon Company, Tribe company, Lila Dance Company, The Waldorf Project, a u SAD-u s Vim Vigor Dance Company (New York). Prvi autorski solo Spontaneously Vulnerable Experience stvara tijekom 2020. i 2021. u Hrvatskoj.  U 2021. surađuje s kompanijom BODHI PROJECT i koreografima poput Adrienne Hod, Reut Shemesh, Paul Blackman & Christine Gouzelis (Juxsta) i Jan Lauwers. Predavala je kao gostujuća predavačica na Beogradskom Institutu za Umetničku Igru, Ljubljanskoj Akademiji za ples te u Zagrebačkom Plesnom Centru, a u Londonu u plesnim centrima TripSpace i House Of Mass. 

Prijava: na ovoj poveznici putem obrasca pri dnu objave.